Izloženi radovi koriste tradicionalne likovne forme i tehnike za preispitivanje savremenog konteksta. Kako navode iz organizacije, umetnice reflektuju svoje sopstvene pozicije nudeći uvid u to šta podrazumeva biti umetnica danas i ovde, ali istovremeno nudi i širu sliku stanja stvari primenljivu ne samo na umetnički sistem, već šire i dalje od toga.
Jelena Mijić izlaže rad Kako me je Njujork vratio slikarstvu, koji je proistekao iz umetničke rezidencije u Njujorku. Kroz višeslojnu igru, umetnica daje svoj komentar na funkcionisanje umetničkog tržišta, istovremeno skicirajući sopstvenu poziciju i eksperimentišući sa istom na relaciji centar−periferija. Ivana Smiljanić u radu Uređivanje (u domaćinstvu i umetnosti) pažljivo i znalački ređa kompozicije veša koji se suši, u koje je umetnica utkala sva znanja stečena na osnovnim i magistarskim studijama, poštujući likovne kanone, tonske skale i valere, o čemu je ostavila diskretni vodič za gledalačko oko − tonski ključ na obodu svake zabeležene kompozicije. Ovaj rad ukazuje na aktuelnu kulturnu politiku koja podstiče povratak starim vrednostima i očuvanje tradicije u umetnosti, tako što govori o obrazovanju, kućnom i neplaćenom radu, kako u domaćinstvu, tako i u umetnosti.
Katarina Popović radom To do-to do-to do nudi pogled na svoje spiskove obaveza i zadataka iz radnih agendi sa namerom adresiranja pitanja kao što su preplavljenost zadacima, prekarizovanost, fleksibilnost, sagorelost i (ne)mogućnost izlaženja na kraj sa istima. Ana Milosavljević izlaže grafike iz serije Zvuk tišine u kojima se prepliću alhemičnost grafičkog medija, boje i natpisi sa gradskih fasada, haiku poezija, fragmenti natpisa iz novina i drugo. Kombinacijom boja, oblika i vizuelnih znakova ona stvara svoj mikrosvet, koji je istovremeno uslovljen širim društvenim okolnostima.
Ulaz je slobodan uz obavezno poštovanje svih mera zaštite.