Početak tragične priče koja opisuje nezdrav i platonski odnos izazvan je gubitkom Hambertove ljubavi iz detinstva, Anabel Li, koja je imala četrnaest godina kada je preminula od tifusa. Hambert se poziva na ovakvu tragediju koja mu je prekinula nit mentalnog odrastanja kog on želi oporaviti predatorskim posmatranjem devojčica uzrasta od devet do četrnaest godina, nimficama – kako ih je nazivao. Svestan svoje anomalije, ni u kom slučaju ne izmiče od svojih zaprljanih misli koje maskira prelepim opisima divljenja nevinosti i svežine mladosti takvih devojčica. Te tabuirane fantasizuje su mu isprva bile pod plaštom misli, pisaće mašine, običnih odnosa sa ženama njegovih godina, ali su eskalirale pri susretu Dolores Hejz, ćerke Šarlote Hejz koju je on oženio da bi imao priliku biti u blizini nesrećne devojčice.
Ujutru je bila Lo, samo Lo, sto četrdeset sedam centimetara visoka, s jednom soknom na nozi. U džinsu je bila Lola. U školi je bila Doli. U formularima je bila Dolores. Ali u mom zagrljaju uvek je bila Lolita.
Dolorisinu lepršavost, poletnost, dečiju igru je zamenio proračunatim zavođenjem, koketnim pogledima i dodirima kojima je umanjivao značaj svog gađenja prema samom sebi. Sama priča ima nedostataka zbog toga što je sve prikazano iz ugla viđenja Hamberta, narator na koga se čitaoc prosto ne može ležerno osloniti, a koji svojim prefinjenim stilom i rečima hipnotiše, prekriva horor koji se ne može prekriti. Kontrast predivnih opisa i neprijatnih, kranje gadnih dela izazivaju mešovitost emocija kod čitaoca, a takođe i konfuziju zbog anonimnosti Lolitinog povratnog signala prema Hambertu. Glavni lik svoju opsesiju servira do tančina, te stoga je teže razotkriti Lolitine motive iz razloga što je devojčica imala seksualni čin i pre samog Hamberta. Zbog toga se pre svega vidi njegova izmaštana verzija devojčice, prenaglašenost svega što je čini, potpuna idealizacija detalja koja stvara tu zaraznu opsednutost koja se olako prenosi na čitaoca.
Foto: privatna arhiva
Roman otvara mnoga pitanja društvenih problema koji se tiču zlostavljanja i manipulisanja mladih devojčica i polne zrelosti, zbog svoje tabu teme je isprva smatran čistom pornografijom, dok su se umetničke odlike striktno odbacivale od strane književnih kritičara. U jednom trenutku je zločin sasvim jasan, dok u drugom se može steći totalna zaslepljenost pridevima i stilom rečenica što glavnog lika čini odličnim manipulatorom. Priča izaziva neprestano okretanje stranica i priličnu radoznalnost sleda priče koja ne staje sa svojom slojevitošću, izvanrednim i genijalnim Nabokovim stilom, kao i uvrnutošću koja čini glavnu notu romana.
Dame i gospodo porotnici, dokaz broj jedan je ono na čemu su toliko zavideli serafimi, neupućeni, bezazleni serafimi plemenitih krila. Pogledajte ovaj splet trnja.
Vladimir Nabokov je poznat i po svojim drugim značajnim delima, Bleda vatra i Smeh u tami. Lolita je ekranizovana dva puta – 1962. godine u glavnim ulogama Su Lajon i Džejms Mejson i 1997. godine, sa Džeremi Ajronsom i Dominik Svejn.