Radnja filma prati priču o devojci po imenu Amelija, koja svojim shvatanjima pravde pokušava da usreći ljude oko sebe i pomogne im. Zbog niza nesrećnih okolnosti u svom detinjstvu okreće se maštanju. Pronalazi zadovoljstva u naizgled bizarnim, a zapravo sasvim običnim stvarima, kao što je bacanje kamenčića niz kanal San Martan, ili zavlačenje ruke u džak semena. Dan smrti engleske princeze Dajane joj je potpuno promenio život. Tog dana iza pločica u svom kupatilu pronašla je skrivenu metalnu kutiju sa dragocenostima nepoznatog dečaka koji je tu živeo pre 40 godina. Odlučivši da pronađe vlasnika kutije i vrati mu je, ona započinje svoji misiju usrećivanja i pomaganja ljudima. Usput se zaljubljuje u Nina, mladića sa izuzetno čudnim interesovanjima
Za svako dete je velika tragedija kada roditelj nije u mogućnosti da mu pruži ljubav, te Amelija, sada već odrasla, ni ne prepoznaje želju za iskazanom bliskošću, a kamoli ljubavlju. Odre Tutu, koja tumači lik Amelije Pulen, briljantno je donela ulogu devojčice zarobljene u telu žene. Sloboda i mašta su za nju bile definicija življenja, sve dok joj znatiželjni komšija na suptilan način ne pokaže da se mora prepustiti realnom svetu, jer će u suprotnom propustiti i ispunjenje života i duše i pravu ljubav.
Scena sa snimanja filma „Čudesna sudbina Amelije Pulen”, Foto: medium.com
Film nas uči da je važno imati razumevanja za ljude oko nas, kao i nas samih. Ukoliko smo i sami nesrećni, teško je da ćemo usrećiti druge oko nas. Nailazi se na pregršt metafora i skrivenih poruka, a svakom detalju posvećena je posebna pažnja. Ubrzana naracija doprinosi suptilno razrađenom psihološkom profilu glavne junakinje. Scenografija je pojačana živopisnim koloritom, dominiraju prijatne nijanse zelene i crvene boje, kao i prelepi delovi Pariza, posebno oko Monmartra. Muziku, koja je sada već postala kultna muzika za film, komponovao je Jan Tirsten, a glavna muzička tema je na neki način postala filmska himna Pariza. Čudesna sudbina Amelije Pulen je u svakom smislu umetničko delo: muzika, fotografija, režija, gluma i scenario savršeno su izbalansirani i uklopljeni u jedan potpun filmski doživljaj koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Samim tim je za ljubitelje Francuske ovo drugačiji doživljaj i opravdanje zašto, u stvari, vole tu zemlju.