Prema rečima lektorke za bugarski jezik i kulturu na Filozofskom fakultetu, koja je među organizatorima događaja, Valentine Sedefčeve, ovo je jedan od najlepših bugarskih praznika, jer nije vezan za rat i tugu, već za proleće, osmeh i budućnost. Martenice su ukrasi napravljeni od crvenog i belog konca, a mogu se nositi na nadlanici ili zadenuti poput broša. Crveni konac simboliše život, uzburkanost, zdravlje i novi početak, a beli čistotu u ljudskim odnosima. Baba Martom zovemo mesec mart, jer to je jedini mesec koji nosi žensko ime, a ona je oličenje hrome bake koja može da se naljuti, ali i da bude nasmejana, rekla je Sedefčeva za Studentski dnevni list.
Valentina Sedefčeva u razgovoru za SDL; Foto: Jovan Živković
U prvom delu večeri ispričana je priča na bugarskom jeziku posvećena istoriji i legendama koje se vezuju za Baba Martu. Dela bugarskih pesnika Ivana Vazova, Jelisavete Bagrjane, Elina Pelina, Konstantina Veličkova i Peja Javorova interpretirali su studenti u nastavku programa, što je bilo propraćen i tradicionalnom muzikom. Studentkinje master studija srbistike Milena Denić i Tijana Jović za naš list rekle su da je za pripremu bilo potrebno nedelju dana, a najviše su radile na akcentima. Bugarski jezik smo odlučile da učimo jer je srodan srpskom, pa smo zbog te uporedne gramatike želele da imamo uvid u predmet, a sa dobrom profesorkom ništa nije teško, kazale su.
Veče martenice na Filozofskom fakultetu; Foto: Jovan Živković
Nakon svečanog dela Večeri martenica organizovano je neformalno druženje. Ovaj praznik se u Nišu obeležava od 2003. godine, prvobitno u Dečjem kulturnom centru u Čairu, a poslednjih godina na Filozofskom fakultetu.